Sigurno ste se zapitali X puta kada ste videli neku kuću koja je kao dvorac a u njoj ne stanuje niko,jer svi su u inostranstvu,pa zaboga zašto prave tolike kućerine kada ne žive tu,a dodju jednom u 3 godine u tu kuću i ne spavaju u njoj nego u pomoćnim objektima.
E i ja sam se pitao i nikako da nadjem odgovor,a odgovor mi je došao kada ga nisam tražio,kada sam bio odustao jer niko ne želi o tome da priča.Priča kreće ovako:
Išao sam kod ljudi koji su napravili neverovatne kuće,ustvari to je prevazilazilo kuću,jer unutra tih kuća je mermer,nameštaj od ružinog drveta,pločice koje ne možete da nadjete u slobodnoj prodaji,vodokotlići od stotinu litara zapremine,statue razne od lavova do labuda,kičerica kakvu ne bi smislio ni jedan normalan čovek.To su zahtevi sačuvaj bože,kada traže prozore to nisu obična stakla nego neprobojna,vatrostalna i.t.d
Dnevne sobe izgledaju aj da probam da opišem jednu:
U toj sobi prvo što vidite je TV preko celog zida,zatim idu regali od punog drveta ali to su zavrzlame radjene na tom komadnom nameštaju da to nije normalno,parket se radi od bele Jasenovine okolo u nekim mozaicima a u sredinu je neko drvo nisam ni uspeo da prepoznam šta je i od čega je a ne bi me začudilo i da je mahagonija.Lusteri su neverovatno ogromni i šljašteći da kad se upale povuku struju od jedno 4 do 5 kilovata jer ima pitaj boga koliko sijalica.Tepih ili šta li je ono,kad gaziš po njemu osećaš da propadaš u njega koliko je debeo i mekan,mislim da to ne može klasično da se pere sa crevom i vodom jer kad bi ga natopio bio bi težak oko par tona.A domaćin,domaćin je priča za sebe,u razgovoru sa tim čovekom pričao mi je dok je ovde bilo ono vreme devedesetih kada su bile marke u opticaju i kad narod nije imao para,kaže dodjem ja u Srbiju,i hoću da se ošišam,odem kod frizera i dao sam mu 100 maraka al da mu ne vidim ruku dok šiša,mislim šta reći a u to vreme plate bile oko 3 marke,a on daje frizeru 100 maraka al da mu ne vidi ruku dok ga šiša makazama.Aj dobro to,al pričaju ljudi dok živeo u ovoj zemlji bio beda i jad,a bio i krezub,al kad se vratio valjda mislio da će da ispravi sve tako što meto u celu gornju vilicu zlatne zube.
I kažem vam bio sam u dodiru sa tim ljudima koji su tako živeli i kada bi ih pitao čemu sve to zavlada muk i tišina,niko o tome ne govori.I digo sam bio ruke od te znatiželje.
I posle nekog vremena putovao sam vozom i pričali smo o svemu i svačemu i negde kod Minićeva vidimo pravi dvorac iz voza,ukucajte samo Minićevo i idite na slike i videćete o čemu pričam a ovo što sam gore naveo nema veze sa ovom kućom to što sam gore naveo je iz Istočne Srbije,i pitam onako uglas pa šta im ovo znači majku mu,i jedna starija žena mi kaže pa kako šta im znači,pa to su im sine spomenici za života oni tu ne spavaju,ne borave,a kako će ljudi da ih prepoznaju nego će da govore kod one kuće tamo i tamo ili kod Janka,Marka,Branka što ima onu kuću a misli se na te kuće kao dvorci što izgledaju.Kako bi ih sine ljudi zapamtili nego po tim objektima,to ti je nešto kao u Egiptu kad su faraoni dizali piramide,ovi naši zidaju dvorce da bi ih ljudi po tome upamtili jer oni nemaju život rade u inostranstvu od jutra do mraka,ali uvek je važilo kako ćeš u tvom mestu da se probiješ i postaneš poznat a nisi nadaren za to,e onda je ovo rešenje da parama kupiš sebi spomenik za života i da u tome uživaš kad ljudi zovu mesto po tvojoj kući.Pa 2 komšije što su u inostranstvu oba su htela isto što veću i lepšu kuću,ali je prvi komšija otišao par godina ranije u inostranstvo i prvi počeo zidanje kuće i digo je kuću na 5 spratova to je negde na putu od Požarevca do Petrovca na mlavi,ali ovaj drugi košija pošto je kasnije krenuo izgradnju digo je za sprat više od komšije,pa je ovaj zvao majstore i porušio krov i dodao još 2 sprata da ima sprat više od komšije,mislim zamislite vi to sad.
Tako da je ta žena bila 100 posto u pravu kada je rekla da su im to spomenici za života,kao faraoni,samo što ovi imaju para ali ne i mozga,jer mogu oni da odu iz sela ali ne može selo iz njih.